| Chapter 78 |
1
| Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih! |
2
| Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. |
3
| Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, |
4
| nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. |
5
| Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, |
6
| da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju |
7
| da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, |
8
| kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. |
9
| Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. |
10
| Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu. |
11
| Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. |
12
| Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. |
13
| On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. |
14
| Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. |
15
| U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. |
16
| Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. |
17
| A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. |
18
| Boga su kušali u srcima svojim ištuć' jela svojoj pohlepnosti. |
19
| Prigovarali su Bogu i pitali: "Može li Gospod stol u pustinji prostrti? |
20
| Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?" |
21
| Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, |
22
| jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. |
23
| Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, |
24
| k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. |
25
| Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. |
26
| Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. |
27
| Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. |
28
| Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. |
29
| Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. |
30
| Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, |
31
| kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. |
32
| Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. |
33
| I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. |
34
| Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; |
35
| spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. |
36
| Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. |
37
| Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. |
38
| A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. |
39
| Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više. |
40
| Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! |
41
| Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova |
42
| ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, |
43
| ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom. |
44
| U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. |
45
| Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. |
46
| I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. |
47
| Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. |
48
| I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova. |
49
| Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. |
50
| I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. |
51
| Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. |
52
| I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. |
53
| Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. |
54
| U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. |
55
| Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. |
56
| A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. |
57
| Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše. |
58
| Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. |
59
| Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. |
60
| I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima. |
61
| Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. |
62
| Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. |
63
| Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. |
64
| Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove. |
65
| Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. |
66
| Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. |
67
| On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, |
68
| već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. |
69
| Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. |
70
| Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; |
71
| odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. |
72
| I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. |