| Chapter 2 |
1
| Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noći ostade Jona u ribljoj utrobi. |
2
| Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega. |
3
| On reče: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi čuo glas. |
4
| Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me. |
5
| Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem. |
6
| Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše, |
7
| siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj. |
8
| Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu. |
9
| Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju. |
10
| A ja ću ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit ću. Spasenje je od Gospoda." |
11
| Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu. |